Uroš Trojanović - Rat za Srpski jezik i pravopis

 

Rat za Srpski jezik i pravopis

Posvećeno Branku Radičeviću

 

Po pešteram samotnijem,

Gdje orlovi gn’jezda viju,

Kod hajdučkog jatagana

Vidio si Pojeziju,

Gdje kroz strune od gusala

Namrštena vedri čela;

A kroz oči sokolove,

Muške oči hajdukove

Gdje probija misô smjela.

 

I ta misô, divna misô.

Na vrsima od hanġara

I u c’jevi ġeferdara

Uskrsnuća čeka dane –

Svijetle megdane.

 

U Topoli mač zablista

Kao zv’jezda prehodnica

I proli se našim nebom

Sjajna zv’jezda osvetnica.

 

Višńićeve moćne gusle

Zagrmješe kô gromovi:

U okriļu div-junaka

Srpski jezik slobodi se

Zlatnoj dovi.

 

U Tršiću Ravijojla

Čedo povi;

Dositej ga, mudri starac,

Zlatnim perom blagoslovi.

 

Tek je čedo povoj svrglo

I kńizi se naučilo,

Guslarevih sa usana

Zlatnu riječ biležilo;

 

Iz naroda sve za narod

On ispisa kńige vele:

Nove “kńige carostavne”

Budućnosti evanđeļe.

 

No iz izbe, mračne izbe

Sumornijeh manastira,

Višńićeve gušiť zvuke

Htjede neka stara lira;

 

Al’ na čelo Višńićevo

I na pero Karaġića

Pustila je zrake zlatne

Sjajna zv’jezda Daničića.

 

U slojeve najmračnije

Pustila je svjetlost svoju;

„Rat za jezik i pravopis”

Dopao je mladom Branku

Svom heroju.

 

Kô što Tirtej nekad drevni

Dušmanina lirom svlada:

Tako Branko sa guslama

U boj sveti hrli sada.

 

Odjekuju moćne gusle

Kao poklik od boraca;

Srpski jezik triumf slavi

Od Dunava do Knezlaca.

 

Kô grom grme snažne gusle,

Srpske vile kroz nih zbore;

Srpski jezik jezdom jezdi

Od Balkana pa na more.

 

Sve što mu se na put desi

Pod gudalom sve to pane;

Srpski jezik jezdom jezdi

Od Balkana do Ļubļane.

 

***

Stražilovo, divni Brankov visu,

Tužno mjesto đačkoga rastanka,

Novim ćeš se odjenut’ cvijetom

Bit’ ročište đačkoga sastanka.

 

U Srpskih vila sojevi izbrani

Dohrliće iz svojih gnijezda,

Stražilov ponositi brijeg

Brankova će okrunit’ zvijezda.

 

I ta zvjezda vodiļa će biti

Prostranome Brankovome kolu,

А Srpstva će genij plemeniti

Dat’ ti, Branko, zlatnu avreolu.

 

Tvoju raku i docni pasovi

Kititi će lovorikom svetom,

Tvoja misô, tvoji divni snovi

Omladini biće amanetom.

 

Dubrovnik, 1. Avgusta 1903.

 

Uroš Trojanović